U ranim jutarnjim satima, 16. rujna, učenici osmih razreda naše škole, krenuli su na terensku nastavu prema Vukovaru. Uz priču, glazbu i neizbježne mobitele, sedmosatno putovanje je proletjelo vrlo brzo te oko 11:30 stižemo u Memorijalni centar Domovinskog rata. Uslijedilo je razgledavanje vojne tehnike korištene tijekom Domovinskog rata; borbeni helikopter, dva aviona te mnogobrojni tenkovi, oklopna vozila i topništvo.
Nakon što su naši razdragani osmaši provirili u unutrašnjost svakog tenka i oklopnog vozila, njihovu pažnju zaokupio je pukovnik HV-a, sudionik bitke za Vukovar, koji im je detaljno izložio tijek bitke. Uslijedilo je zanimljivo predavanje o Domovinskom ratu, prijava u hostel te objed, koji učenike nije previše oduševio, za razliku od tenkova…
Slobodno vrijeme iskoristili smo za šetnju te posjet vukovarskom vodotornju i centru grada, nakon čega je uslijedila zabava u restoranu Quo Vadis. Uz lake note, zabava je potrajala do 21:30.
Drugog dana krenuli smo u obilazak mjesta koja su obilježila bitku za Vukovar. Učenici su se upoznali sa stradanjima i herojstvom mladih vukovarskih branitelja te sa zvjerstvima koja su počinjena od strane neprijateljske „vojske“. Obišli smo vukovarsku bolnicu, Spomen dom na Ovčari, Trpinjsku cestu, prozvanu „Grobljem tenkova“, te Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata, gdje smo zapalili svijeću, u čast svim znanim i neznanim junacima.
Nakon obilaska, učenici naše škole sudjelovali su u „Kvizu Mira“, osvojivši treće mjesto.
Prije polaska posjetili smo Muzej grada Vukovara, dvorac obitelji Eltz te Muzej vučedolske kulture. Puni dojmova, krenuli smo na put prema Matuljima.
Terenska nastava u Vukovaru podsjetila nas je na veličinu žrtve koju su branitelji i stanovnici ovoga grada podnijeli prije 34 godine. Njihova hrabrost i stradanje obavezuju nas da nikada ne zaboravimo povijest i žrtve koje su utkane u temelje naše slobode. Istodobno, upravo nas to sjećanje potiče da gradimo bolju budućnost u kojoj će mir, razumijevanje i međusobno poštovanje biti trajne vrijednosti. Samo tako možemo osigurati da se tragedije rata nikada ne ponove i da Vukovar, kao grad simbola, ostane mjesto zajedništva i nade.
Ivo Petričević, prof. povijesti
