Zadnje srijede mjeseca studenog, učenici petih i šestih razreda, u sklopu terenske nastave Katoličkog vjeronauka i Povijesti, posjetili su tri vjerska objekta; riječku sinagogu, katedralu sv, Vida te Islamski centar. Cilj ove terenske nastave bio je prepoznati temeljne odrednice zajedničke baštine židovstva, kršćanstva i islama, upoznati bogoštovni prostor monoteističkih religija te promicati zajedništvo i toleranciju.
Na ovom putu, da ga nazovem, putu tolerancije, prva stanica nam je bila riječka sinagoga. Na samom ulazu srdačno nas je dočekala gđa. Rina Brumini. Nakon kratkog uvoda, ulazimo u sinagogu, nakon čega je uslijedilo izlaganje tijekom kojeg smo saznali smo da se Tora nikada ne smije dirati rukama, tekst Tore prati se uz pomoć Jada – zanimljivog štapića koji izgleda poput mini ruke. Učeničku pažnju zaokupio je i jedan rog te ih je zanimalo čemu on služi. Gđa Brumini brzo im je razjasnila njegovu ulogu; u rog ili Šofar puše se prilikom ulaska u Novu godinu da trgne vjernike te da razmisle na propuste koje su imali tijekom godine na odlasku. Kad već spominjemo Novu godinu, do koje još brojimo sitno, po hebrejskom kalendaru, nalazimo se u 5781. godini!
Nakon sinagoge, učini su malo i ogladnjeli te su dobili slobodno vrijeme da glad malo „ubiju“ u tvornicama zdrave hrane – čuvenom Mcdolald’s-u i njegovom susjedu na Korzu – Burger Kingu! Punih želudaca i s osmjehom na licu, nastavljamo dalje – prema katedrali sv. Vida.
Nakon ulaska u katedralu dočekao nas je gosp. Jure te nam ispričao pokoju besjedu o riječkoj katedrali; gradnja je započela 1638., a dovršena je 1725. godine. Posvećena je zaštitniku grada – sv. Vidu, kršćanskom mučeniku koji se stradao tijekom vladavine cara Dioklecijana. Saznali smo da riječ katedrala dolazi od riječi katedra – stolica koja je namijenjena biskupu. Za kraj uslijedila je legenda o čudotvornom raspelu. Naime, godine Gospodnje 1296. okupila se ekipa riječkih kockara. Jedan od njih, Petar Lončarić, nakon što je sve izgubio na kocki, vjerojatno malo i pripit, opsovao je te bacio kamen prema raspelu… Uslijedio je nesvakidašnji događaj; raspelo na mjestu udarca, prokrvarilo je, a pod Petrom se zemlja otvorila i progutala ga. Nad zemljom je jedino ostala ruka koja je bacila kamen. Kamen kojim je pogođeno raspelo dan danas stoji s lijeve strane Kristova raspela. Nakon obilaska katedrale, prepuni dojmova krenusmo dalje…
S Jelačićeva trga krenuli smo prema Islamskom centru. Nismo ni slutili kakve nas peripetije čekaju na putu… Naime, pred samim ulazom u centru – gle čuda, radovi u Rijeci! Sreća naša da smo imali tako vještog, štoviše, umješnog šofera. „Bravo šole“ rekla bi djeca… Nakon 15-ak minuta borbe s raskopanom cestom, dolazimo do Islamskog centra u Rijeci te ulazimo u džamiju. Uslijedio je topli doček imama Halida Jusića. Uslijedilo je najzanimljivije predavanje dana i upoznavanje s islamom i običajima muslimana. Imam Halid je na izrazito zanimljiv način, učenike upoznao s brojnim sličnostima između islama i kršćanstva; obje vjere su monoteističke, vjera u proroke (kod muslimana nazivaju se Božjim poslanicima), Isus Krist je jedan od Božjih poslanika, itd… Uglavnom, da malo skratim, da ne napišem baš svaku zanimljivost koju smo čuli, inače ovo ne bi bio izvještaj, nego seminarski rad, još samo jedna stvar; dečkima je izrazito bilo zanimljivo i spominjanje Mohameda Salaha i njegova zahvala Alahu tijekom postizanja zgoditaka.
Terenska nastava na kojoj su posjećeni katedrala, džamija i sinagoga pokazala se kao vrijedno iskustvo koje je učenicima omogućilo da iz prve ruke upoznaju različite religijske tradicije, arhitekturu i kulturnu baštinu. Takav izravni susret potiče međusobno poštovanje, razumijevanje i otvorenost prema različitostima, što je temelj za izgradnju tolerantnog i modernog društva.
Da završim riječima imama Halida: Čovječanstvo možemo usporediti s buketom različitih ruža, svaka ruža ističe se svojom ljepotom. Da je taj buket sastavljen od istih ruža bio bi itekako monoton i nezanimljiv. Ovako svatko od nas pridonosi ljepoti „buketa“, odnosno čovječanstva.
Ivo Petričević, prof. povijesti
