Prosinac – najljepši mjesec u godini. Mjesec u kojemu slavimo najradosniji kršćanski blagdan, Božić. Na božićno jutro malotko ne trči prema božićnom drvcu, pogledom traži svoj poklon. No što je s onima koji nemaju svoj dom. Gdje će oni pronaći svoj božićni dar?
Učenici osmih razreda koji pohađaju nastavu katoličkog vjeronauka nisu željeli da itko na božićno jutro ostane bez svog poklona. Zato su se u došašću pokrenuli i pripremili božićne poklone za korisnike Kuće utočišta, dnevnog centra za beskućnike i ostale marginalizirane osobe. Odricali su se svog džeparca da bi kupili mali znak pažnje, pisali riječi utjehe, marljivo pakirali poklone, a sve to vodeći se onim poznatim riječima Što god učiniste jednom od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 45).
Mali poklon ispod bora, mali znak pažnje, razveselio je korisnike Kuće utočišta te postao znak ljubavi i veličine dječjeg srca.
Vjeroučiteljica Marija Keškić
