Autorica Ida Mlakar Črnić i ilustrator Peter Škerl dotaknuli su se problema tzv. nevidljive djece. Djevojčica iz priče živi s mamom i bratom u staroj kući. Ona nije bogata, nema svoju sobu, nema prijatelja, nitko ju ne zove imenom, nečujna je i nevidljiva. Slikovnica nam je poslužila kao povod za razgovor o prijateljstvu, podjelama i drugačijoj djeci, onoj koja ne nose najnovije tenisice i odjeću, nemaju najnoviji model mobitela.

Po tišini u razredu nakon čitanja moglo se primijetiti koliko ih se slikovnica dojmila. Zadatak nakon čitanja bio je nacrtati najljepšu moguću sobu za djevojčicu koja je željela biti baš poput svih drugih djevojčica, ali joj životne prilike to nisu dopustile, a koliko su se potrudili pogledajte na slikama.